The Demopædia Encyclopedia on Population is under heavy modernization and maintenance. Outputs could look bizarre, sorry for the temporary inconvenience
Višejezički demografski rečnik, srpskohrvatska verzija 1971
MATERNJI jezik
Iz Demopædia
Definicija iz prvog izdanja (1971)
Prijevodi | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Odstavec | Srpski-hrvatski 340 |
Arapski 340 |
Češka 340 |
Njemački 340 |
Engleski 340 |
Španjolski 340 |
Finski 340 |
Francuski 340 |
Talijanski 340 |
Poljski 340 |
Portugalski 340 |
Ruski 340 |
340-1 | GOVORNI jezik | لغة | jazyk —řeč |
Sprache | language | lengua —idiomas |
kieli | langue | lingua | język | LÍNGUA —LINGUAGEM —IDIOMA |
Язык |
340-2 | NAREČJE, sr. | لهجة | nářečí —dialekt |
Mundart —Dialekt |
dialect | dialecto | murre | dialecte | dialetto | narzecze —dialekt |
DIALETO | Наречие |
340-3 | MATERNJI jezik | لغة الأصلية | mateřský jazyk | Muttersprache | mother language —mother tongue |
lengua materna | äidinkieli | langue maternelle | lingua materna | język ojczysty | LÍNGUA materna | Родной язык |
340-4 | UOBIČAJENI jezik | لغة المعتادة | obcovací jazyk | Umgangssprache | usual language | idioma usual —lengua corriente |
pääkieli | langue usuelle | lingua usuale | język faktyczny | LÍNGUA usual | Разговорный язык |
340-5 | LICA koja govore dva jezika —LICA koja govore više jezika |
مزدوجو اللغة—متعددو اللغات | osoba mluvící dvěma jazyky —osoba mluvící několika jazyky |
Doppelsprachiger —Mehrsprachiger |
bilingual —multilingual |
bilingüe —plurilingües |
kaksikielinen —monikielinen |
bilingue —plurilingue |
individuo bilingue —multilingue |
dwujęzyczność —wielojęzyczność |
BILÍNGUE —PLURILÍNGÜE —POLIGLOTA |
Лица владеющие двумя языками —Лица владеющие несколькими языками |
— Ponekad se podela stanovništva vrši po govornim jezicima 1 ili čak po narečjima 2, koja su podvrste glavnih jezika. U tom slučaju razlikuju se maternji jezik 3, kojim je lice prvo naučilo da govori, i govorni jezik 4, na kojem se lice obično izražava. Ovakvim razlikovanjem uklanja se samo deo teškoća koje izaziva podela lica koja govore dva jezika 5 ili, češće, onih koja govore više jezika 5.
- 1. jezik, m. — nauka o jeziku, ž. — lingvistika, ž.: istorijsko proučavanje i poređenje jezika; — lingvistički, prid.: odnosi se na naučno izučavanje jezika. Reč idiom se ponekad koristi u značenju jezika ograničene rasprostranjenosti; inače, on označava karakteristične izražajne forme.
- 2. narečje, sr. — dijalekat, m. — dijalekatski, prid. Postoje narečja usko lokalnog karaktera, kao npr. u Francuskoj »patois« (narodni, neknjiževni govor), kojim se služi isključivo seosko stanovništvo.
- 5. dvojezični, prid. — dvojezičnost, ž.
Izogovora
|